Javni demanti na navode Saudina Sivre i Avdulaha Kovačevića

U nezavisnom Bh političkom dnevniku “Dnevni avaz” od 24.07.2019. godine, objavljen je tekst pod naslovom “Sivro: U privatnim vrtićima nema dovoljno mjesta za 682 djece”, autora A. Tabak. U objavljenom tekstu plasirane su brojne dezinformacije, a između ostalog navodimo sljedeće:

“Problem je imamo li uopće toliko kapaciteta u privatnim ustanovama. U igraonicama imamo, ali sumnjam da mi imamo toliko prostora u privatnim predškolskim ustanovama.”

“…nemam ništa protiv privatnih vrtića, ali oni nemaju ni kadrove niti potrebne uvjete. Potpuno je apsurdno bacati pare tamo”.

“Rješenje Vlade je za neke interesne krugove koji žele da pokažu poseban odnos prema privatnom sektoru”.

Imajući u vidu činjenično stanje i neistinite tvrdnje  Saudina Sivre, predsjednika samo  Sindikata JU “Djeca Sarajeva” i Avdulaha Kovačevića, predsjednika Upravnog odbora iste, a zbog javnosti, iznosimo javni demanti sljedećeg sadržaja:

U okviru aktivnosti Vlade Kantona Sarajevo i Ministarstva za obrazovanje, nauku i mlade KS u proteklih nekoliko mjeseci, privatne predškolske ustanove, članice Udruženja privatnih predškolskih ustanova u Kantonu Sarajevo, kao i rukovodstvo JU “Djeca Sarajeva” sarađivalo je i pružilo podršku resornom Ministarstvu u iznalaženju  rješenja za problem neupisane djece u javnu ustanovu, tzv. “liste čekanja”.  Uzrok problema neupisane djece je nedostatak prostornih i kadrovskih kapaciteta u vrtićima javne ustanove.

Na poziv Ministarstva za obrazovanje, nauku i mlade KS privatnim predškolskim ustanovama da dostave informaciju o raspoloživim prostornim i kadrovskim kapacitetima kako bi se neupisana djeca, njih 682, smjestilo u predškolske ustanove, naš odgovor je bio da je broj slobodnih mjesta u privatnim ustanovama  765!  Dakle, kapaciteta ima dovoljno, čak i više nego je trenutno potrebno.  Naš motiv za rješavanje problema “liste čekanja”djece na upis, a prepoznali smo to i kod predstavnika i službenika Ministarstva za obrazovanje, nauku i mlade KS,  prije svega je, zadovoljavanje interesa i potreba svakog djeteta sa te liste. Ne smijemo zaboraviti da smo kao društvo dopustili da djeca čekaju da ostvare svoje pravo na  obrazovanje koje im je zagarantovano Konvencijama o pravu djece, te domaćim ustavima i zakonima. Smatramo da je dobrobit djece i njihovo pravo na obrazovanje iznad i izvan svih drugih interesa, a što ni jednom do sada nismo čuli od kolega, rukovodilaca, stručnjaka, predstavnika iz javnog ili državnog sektora predškolskog obrazovanja.

Gospodo, djeca ne mogu čekati, a rano djetinjstvo je najvažniji period u životu svakog ljudskog bića, kada se postavljaju “temelji” budućeg odraslog čovjeka.

Umjesto što svako malo sumnjate u kvalitet i dobre namjere osnivača i uposlenika u privatnim predškolskim ustanovama, dezavuišete roditelje i javno mnijenje, pozivamo vas da poštujete odluku Vlade KS koja je na vašu radost donesena kao privremena mjera kako bi se problem liste čekanja na upis počeo rješavati, pa makar to bilo i u privatnim ustanovama tokom školske 2019./2020. godine. Namjerno ne koristimo termin “ vrtić” jer se pod krinkom vrtića kriju razni neartikulisani privredni, profitni, neprofitni, obrtnički, nevladini ili ilegalni objekti, da je postalo degutantno koristiti taj termin koji zapravo mogu i smiju koristiti samo predškolske ustanove za svoje objekte-vrtiće.

Gospodin S. Sivro navodi u istom tekstu kako prostora u “igraonicama” ima, a sumnja da li ga ima dovoljno u privatnim ustanovama. Ovaj navod je samo insinuacija dotičnog gospodina koji, kao predsjednik Sindkata i nema pravo da se miješa u pedagoške standarde, a naročito normative, gurajući djecu u okrilje objekata koji nisu registrovani za obavljanje djelatnosti predškolskog odgoja i obrazovanja.

Također, gosp. A. Kovačević kaže kako je Odluka Vlade o subvencioniranju boravka djece u privatnim ustanovama “bacanje para”, te kako privatne ustanove nemaju dovoljno kapaciteta. Nemamo ništa protiv mišljenja koje je zasnovano na činjenicama i otvara konstruktivan dijalog, donoseći rješenje. Ništa od toga nažalost, u navodima gospode Sivre i Kovačevića nije tačno.  Ali, postoje prakse i iskustva koja su donijela dobre rezultate u našem susjedstvu, u Srbiji i Hrvatskoj. Obje države su imale slične probleme sa nedostajućim kapacitetima u javnim ustanovama, te su uspostavile efikasne programe javno-privatnog partnerstva sa privatnim ustanovama. Rezultati tih programa su impozantni: obuhvat djece institucionalnim predškolskim odgojem i obrazovanjem  u Srbiji je udvostručen, u Hrvatskoj je zaživio program Javnih potreba za svu djecu, a najvažniji rezultat je što je ukinuta diskriminacija i omogućeno svakom djetetu isto pravo na predškolsko obrazovanje. U našoj sredini, gdje svega 12-14% djece pohađa predškolsko obrazovanje, luksuz je zabiti glavu u pijesak i ne pogledati samo malo “preko ograde” i vidjeti kako su naši susjedi elegantno i na dobrobit svih riješili jedan veliki problem.

Odluka Vlade Kantona Sarajevo da subvencionira troškove smještaja i boravka djece u privatnim predškolskim ustanovama toplo je pozdravljena od strane ne samo roditelja, nego i šire društvene zajednice i brojnih građana Kantona Sarajevo. Stoga se nadamo da  ovakvi negativni i netačni komentari neće uskratiti radost djeci da u septembru krenu sa svojim vršnjacima-drugarima u vrtić. Način osnivanja i tip vlasništva predškolske ustanove djeci nisu važni. Zapravo,  kada su u pitanju djeca, uopće i nisu važni.